ELEKTRONIČKA POŠTA

Bitna nam je komunikacija sa MZOŠ-om. Stoga moramo paziti da E-mail adresa koju nam je dodijelio MZOŠ uredno funkcionira.

Ugovor koji su potpisali MZOŠ i T-Com je određeno da će svaka od ustanova o kojima skrbi MZOŠ dobiti E-mail adresu preko koje će ustanova komunicitrati sa MZOŠ-om. Te adrese se sastoje od tri module:

1. skraćena oznaka škole (os-split-064@) koja završava sa znakom: @,

2. poddmena (u našem slučaju: skole.t-com.) završava sa točkom,

3. vršna domena (u našem slučaju: hr)

Primjer: os-split-064@skole.t-com.hr

Ustanova može imati i druge adrese, ali sve službe MZOŠ-a komuniciraju s ustanovom preko ove dodijeljene joj adrese. Kako istu adresu koriste sve službe MZOŠ-a, da bi primali poštu svi odgovorni djelatnici trebaju na svojim računalima imati priređenu baš tu adresu.

Ulazna  pošta

Svaka E-mail poruka koja je upućena na našu adresu, ne stiže u naše računalo, već  na T-com-ovo računalo (server) na jedno područje koje je označeno sa: os-split-064@skole.t-com.hr.

Poruka iz bijelog svijeta ili iz Hrvatske se najprije upućuje:

•  u hrvatsku (hr)

•  na t-com računalo (t-com.)

•  na dio računala (skole.)

•  te smješta na prostor na disku rezerviran za: os-split-064@.

Jasna je analogija sa adresom na omotnici pisma.

Neke poruke Vam se upućuju popodne kad niste u školi i kad Vam je računalo izgašeno a neke (iz SAD ili Japana) se upućuju kad je kod nas noć. Da bi te poruke bile primljene, računalo-primatelj mora biti uvijek uključeno i na njemu aktivan odgovarajući softver. To je uloga servera, o tome brine T-Com.  Poruke u različitim intervalima pristižu na Vašu adresu - kažemo: u Vaš E-mail pretinac.

Ujutro dolazite na posao i uključujete Vaše računalo. Pokrećete program za preuzimanje E-pošte.  Program mora znati odakle će i na koji način pokupiti Vašu poštu. To mu je definirano u podacima o POP3 serveru (ovo informaciju ste dobili skupa sa podacima o Vašoj E-mail adresi).  Vaš POP3 server je: pop.t-com.hr (Prema gornjem primjeru, inače može biti i drugi).

Vaše računalo znade gdje je smješten Vaš E-mail pretinac, jer je isto definirano sa: pop.t-com.hr serverom. Isto povezuje Vaše računalo sa T-Com računalom (E-mail server), usmjerava se na dio označen sa: os-split-046@skole.t-com.hr i odatle preuzima svu poštu koja prethodno  nije preuzeta na Vaše računalo.  Tu poštu prenosi na Vaše računalo.

Važno je naglasiti da bez obzira koliko ste se puta s jednog računala spojili sa serverom i zatražili preuzimanje pošte, neće se nanovo preuzeti  pošta koju ste prethodno preuzeli na to računalo.

 I ovdje možemo postaviti analogiju: Dok ste Vi bili na poslu, dolazio je  poštar (i ostavljao poštu u Vašem poštanskom sandučiću). U međuvremenu su dolazili kuriri, i ostavljali račune HEP-a, vodovoda  pa su Vam natrpali sandučić s reklamama Keruma, Emezette, Konzuma, Lesnine i neke picerije. Pa je ponovo došao poštar i ostavio telegram.

 Pošta je stizala dok ste Vi bili na poslu a Vi to niste ni znali. Tek kad ste došli doma, otvorili ste Vaš poštanski sandučić, uzeli poštu a reklame bacili  u smeće. Ispraznili ste Vaš poštanski sandučić.

Gornja analogija diže dva dodatna pitanja:

1. Ako sam ja ispraznila poštanski sandučić, muž koji iza mene dolazi s posla i tom prilikom otvori poštanski sandučić naći će da je prazan. Kako onda ravnatelj, tajnica ili pedagog, nađe u sandučiću poštu koju sam ja prethodno preuzela?
2. Ako svi ukućani skupa otputujemo na odmor naš sandučić je prekrcan, pisma vjetar nosi oko kuće. Gdje svrše pisma iz prekrcanog E-mail sandučića tokom ljetnih praznika?

E-mail parametri na  računalu

Dva elementa čine da nam se stvore problemi s ulaznom poštom:

• Broj korisnika iste adrese,
• Količinu pošte koju svi zajedno primaju.

MZOŠ je svim korisnicima jedne škole dao istu E-mail adresu. Ravnatelj, tajnica, pedagog, informatičar, računovodstvo, eto ih već petoro. U jedan sandučić se puni sadržaj koji bi normalno išao u pet različitih E-mail sandučića.

Za razliku od poštanskog sandučića doma, kod E-pošte  imamo mogućnost  definirati hoće li se nakon preuzimanja pošte na naše računalo ista pobrisati iz E-mail sandučića gdje je spremljena (na serveru T-Com-a) ili će i nadalje ostati tamo. Odnosno, možemo odrediti hoćemo li uzeti poštu i ostaviti sandučić servera praznim,  ili ćemo uzeti kopiju pošte a original ostaviti u sandučiću servera.

Kad bi bio samo jedan vlasnik (primatelj) pošte, on bi obično priredio postavke na način da na svoje računalo uzme original pošte, nakon čega sandučić na serveru ostane prazan. Tako je siguran da se sandučić na serveru nikada neće prepuniti.

Tako bi vlasnik obično postupio. Ali može i neobično. Ja želim poštu koja mi stiže u ured imati i na mom računalu doma. Stoga ne smijem dozvoliti da računalo u uredu uzima originale (nakon čega će sandučić servera ostati prazan), već želim u uredu skinuti jednu kopiju pošte, a doma naknadno, skinuti drugu kopiju pošte.

To postižem na način da  računalu u uredu naložim: Računalo, računalo, naredi serveru da pobriše svu poštu koju sam već preuzeo sa servera a koja se na njemu nalazi dulje od jedan dan. 

Ovim sam omogućio da će pošta koje sam prvu kopiju sa servera preuzeo  na moje računalo u školi ostati na serveru još jedan dan. Naredbu za brisanje pošte starije od jedan dan će ovo računalo poslati serveru kod svakog spajanja ovog računala na server (Naredba: Preuzmi poštu). Nakon što sam preuzeo poštu s računala u školi ono je dalo serveru naredbu da pobriše svu poštu statiju od jedan dan. Međutim ista se ne odnosi na danas pristiglu poštu. Ista neće biti obrisana. U toku istog dana ću doći doma i na kućno računalo ponovo preuzeti istu poštu.

Što će se dogoditi ako isti postupak (brisanje pošte nakon jednog dana) naložim i računalu doma? U petak (hvala ti ga Bože, opet petak) ću se spojiti iz  doma i preuzeti poštu sa servera. U subotu ću se spojiti nanovo. Računalo (iz doma) će narediti da se pobriše sva preuzeta pošta koja je od jučer ostala na serveru,  (a to je pošta koja je stigla u petak i koju sam preuzeo i u uredu i doma). Nakon toga će sa servera preuzeti novu (nepreuzetu) poštu. Do sada je sve u redu.

Ponovo se iz doma spajam u nedjelju i preuzimam poštu. Računalo postupa prema postavkama i  naređuje brisanje stare pošte. Briše se pošta koju sam preuzeo jučer (u subotu). Nakon toga preuzimam novopristiglu (nepreuzetu) poštu.  I opet je sve u redu.

U ponedjeljak dolazim u ured (što se mora, mora se) i pokrećem preuzimanje pošte. Program preuzima samo poštu koja je stigla u nedjelju, jer je pošta koja je stigla u petak i subotu već preuzeta (doma), i pošto je starija od jedan dan, računalo iz doma je dalo naredbu serveru da je pobriše.

Rezultat je da niko od djelatnika u školi neće dobiti poštu koja nam je upućena u subotu.

Da nam se ovo ne dogodi, najlakše je ostaviti poštu na serveru, recimo petnaest dana. Sada nastupa kvaka 22. Petnaest dana se sandučić na serveru punio i stalno se čuva pošta od zadnjih 15 dana.  U ovom slučaju se događa da nam nova pošta ne dolazi na server jer je server ne može primiti - prepunjen je.

Što se događa s upućenom nam poštom koju server ne može primiti jer je prekrcan? Ona se ne isporučuje na server, pa mi ni ne znamo da nam je bila upućena. Međutim pošiljatelj dobija poruu da njegova poruka nije isporučena jer je naš pretinac na serveru prekrcan. Ako je fer on nam to javi (faksom ili telefonom; ne može javiti E-mail porukom jer ni ta nova neće stići u prekrcan sandučić). Ako je fer i upozori nas, mi se brinemo za dalje. 

Koje je rješenje?

Umjesto 15 dana dovoljno je čuvati poštu na serveru, recimo pet dana.

Drugo rješenje je povećati sandučić na serveru (pedesetak dodatnih kuna mjesečno T-Comu).

 Treće rješenje je ovladati procedurom kontrole i pražnjenja svog E-mail sandučića na serveru.

 Četvrto rješenje je dogovoriti da AP-Split ovo redovito radi za Vas.

Ovaj tekst je dosadan, suhoparan i dug. Za isto postoji ozbiljan razlog. Evo primjera.

Pedagog je otvorio E-mail adresu na svome računalu doma. Nemajući ovaj dugi, suhoparni i dosadni tekst, propustio je prirediti svoje računalo na način da isto prilikom svakog spajanja naredi serveru koliko dugo će čuvati kopiju preuzete pošte. Računalo taj propust  naredbu: Nakon što na ovo računalo preuzmeš poštu sa servera, briši svu poštu sa servera.

Pedagog bi se svaku večer iz doma spojio sa serverom i preuzeo poštu. Istovremeno bi (a da on ne zna što se događa) njegovo računalo pokrenulo naredbu serveru da svu preuzetu poštu čuva nula dana. Odnosno da je briše.  E-mail sandučić bi ostao prazan. Važno je uočiti da je obrisana pošta koju druga računala još nisu preuzela, i da sa tih računala nije pokrenuta naredba serveru da se pošta obriše.

Sutra su se (uz kafu) djelatnici škole  sa svojih računala spajali sa serverom. Ćorak. Nema pošte.  Bez obzira spajamo li se sa svog računala sa serverom preko Outlook Expresa, Microsoft Outlook, IncrediMail-a ili bilo kog E-mail klijenta, svaki od njih je našao da je sandučić na serveru prazan. 

Kad se ovo dogodi nastane panika. Niko ne želi priznati što je napravio. Jedino rješenje je uputiti sve koji maju mogućnost ugradnje školske E-mail adrese na ovaj tekst. Ili ih zamoliti da nazovu Ap-Split kako bismo popričali i dostavili im upute za provjeru parametra svog računala.

U nekim školama s uspjehom primjenjuju neobično rješenje. Niko, osim ravnatelja ne zna lozinku E-mail adrese. On jedini svako jutro preuzima E - poštu i redistribuira je suradnicima.

Izlazna pošta

Pošta koju šaljemo ne ide na naš E-mail pretinac na serveru T-Coma, već direktno na server primatelja pošte.  S Vašeg računala izlaznu poštu se na servere raznih primatelja gura  SMTP server. Za naš primjer to je: mail.t-com.hr server. On svu izlaznu poštu s našeg računala dostavlja na servere koji su naznačeni u E-mail adresama primatelja. Ako pretinac ne postoji, njegova je dužnost obavijestiti nas. Osim toga on nas mora obavijestiti i ako ne uspije isporučiti poštu jer je sandučić na primateljevu serveru prekrcan. 

Ukoliko je pošta uredno isporučena, primatelji, nakon toga  sa svoga servera skidaju poštu kao i mi sa svoga, jedino što njihov POP3 server ne mora odgovarati našemu. On može biti, recimo: pop.iskon.hr ili pop.skole. carnet..hr ili ko zna koji server u Bugarskoj, Turkmenistanu,  Andori ili Hondurasu.

E-mail postavke

Da bi na nekom računalu omogućili primanje i slanje E-pošte moramo znati postavke E-mail računa. Te postavke nam dalje davatelj Internet usluge (nazivamo ga: ISP).

Postavke sadrže:

• E-mail adresu,
• lozinku,
• POP3 server,
• SMTP server.

Pristup Vašem E-mil pretincu na serveru je zaštićen lozinkom. Niko ko ne zna tu lozinku ne može preuzimati Vašu poštu. S druge strane svako tko znade Vašu lozinku može na svoje računalo preuzimati Vašu poštu a da Vi to i ne znate.

Druge E-mail adrese

Obzirom da više osoba u školi koristi istu adresu, na svako računalo dolazi pošta upućena na tu adresu, bez obzira kome je upućena.

Ako ne želimo toliku javnost možemo otvoriti posebnu E-mail adresu (Nazovite AP-Split).

Pošta o kojoj smo govorili namenjena je preuzimanju sa servera na vlastito računalo. Čitanje i obrada tkve pošte vrši se na tvrdom disku našeg računala.

Drugi tip pošte je pošta koja se obrađuje i čuva na Internet stranicama. Sve većim korištenjem Interneta i prenosnih uređaja, ovaj tip E-pošte je sve popularniji.