Svrhu COP-a bi trebalo promatrati u okviru debulog stanja Hrvatskog proračuna.

Vlast je (najzad!) stekla snage poručiti: "Ljudi, pa gdje to ima da se sve više dužimo, a sve manje dugova vraćamo? Gdje ovo ide? Ako ne prekinemo, za dvije godine ćemo rasprodati ceste, šume i vode, pa početi prodavati otoke, pa Dubrovnik  (sve do Neuma) pa Istru... Na kraju će nam ostati samo Banski Dvori. I Kaptol. A mi ćemo i nadalje dipliti - Svoj na svome."

Koja je to obitelj, koji domaćin, da svoju sudbinu i budućnost zasniva na dugovima koje neće vraćati? Takvog bi domaćina svi osuđivali, i klonili ga se, bježali što dalje od njega. Tako je i sa državom. Molimo boga da se kreditori još ne klone od Hrvatske. Valjda kao strvinari čekaju totalnu rasprodaju...

Ova vlast (uostalom kao ni jedna do sada) nam nije rekla: "Ma ljudi, svejedno jesu li se

 

dužili "vaši" ili "naši",  ni jedni ni drugi neće vraćati dugove ni stezati kaiše. To je vaša dužnost, ta vi ste puk... I budite na to spremni i mirno to prihvatite. Dug bilo koje vlasti neće vraćati oni koji su se dužili, poticali i odobravali  duženje,  već vi, štedeći na mesu, gorivu, pasti za zube, sapunu i guzic-papiru.  Dobro ćete paziti da veš-mašinu uključujete iza deset uvečer, i urlati na djecu što ne gase svijetlo.

Vlast je (najzad!) smogla snage početi prekidati to tiho nestajanje Hrvatske. Ne smijemo trošiti više nego zarađujemo, a zarađujemo premalo...

Tako je, uz fiskalizaciju, registar branitelja, outsourcing, izvanrednu kreativnost u uvađanju novih poreza, monetarizaciju auto cesta, skidanje Mirovinskog iz proračuna, ukidanje sudova i ukrupnjavanje bolnica (nove ideje se tek očekuju, jer vidimo da sve ovo nije dovoljno) nastao i Registar zaposlenih u javnom sektoru.

Međutim, ni puk nije blesav kako vlast misli, pa se Registar kilavio godinama, ništa od racionalizacije javnog sektora (Nisam valjda toliko lud da im podastrem podatke na osnovu kojih bi vidili da mi mogu dati otkaz? Lagano ću to odugovlaćiti do moje penzije...).

Ali i vlast je proizišla iz puka pa je još pametnija. Onda se vlast domislila i rekla: "Pričekaj se jedan puče, ja ću tebe COP-om slomit". I uvede jednog COP-a...

Pučki rečeno,  to znači: Nema Registra - nema COPa, nema COPa - nema plaće. I gle čuda, ažurirao se Registar, i krenuo COP.

COP nije pošast koja hara samo po školstvu, COP je zavio u crno čitavu javnu upravu.

COP nas interesira s dva osnovna aspekta; kako ga provesti s što manje frustracije i što od njega očekivati?

AP-Split je pripremio radionice i obuku ne samo u Splitu već i telekomunikacijski. Pruža kompletnu podršku i pomoć korisnicima Konzalting - usluge (KZP). To je prvi aspekt poslijedica COPa.

Drugi aspekt ima dvije dimenzije. Prva je da se može očekivati nešto otkaza na mjestima koja su otvorena "za našince i netijake". Manje u školstvu nego u nekim drugim službama.

Više nas brine druga dimenzija navedenog aspekta. Zanimljiva je konstrukcija COP-programa i podijela uloga u opsluživanju programa. Jeste li primjetili da, koristeći Evidenciju radnog vremena, jedina dva podatka koju računovođa unosi (upisuje, a ne odabire iz ponude!) su PIN i Naziv obračuna? Nije baš neka mudrost. Miriše li to na nešto?