Kako je formirana EU? 

Europska unija (kratica EU)  je nadnacionalna zajednica europskih država, nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije započetog 1951. godine između šest država (Belgija, Francuska, Njemačka, Italija, Luksemburg i Nizozemska). Europska unija  je uspostavljena 1. studenoga1993. godine stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji (poznatiji kao Ugovor iz Maastrichta).

Europska unija se danas sastoji od 28 država članica, a broji oko 510 milijuna stanovnika.

Za početak nastanka EU uzima se 1950 godina. kada je Robert Schuman, francuski ministar vanjskih poslova predložio ujedinjavanje francuske i njemačke industrije ugljena i čelika (15 godina nakon II Svjetskog rata u kome je Njemačka okupirala Francusku!). Ideja o zajedničkoj Europi je nastala kao odgovor sve većoj gospodarskoj i tehnološkoj dominaciji SAD-a. Shvaćeno je da je koncentracija znanja, sredstava i veliko tržište prednost SAD-a s kojom se  europske države ne mogu boriti. Tako je zapravo EU nastala kako bi se gospodarski oduprla SAD-u. Stoga je za očekivati da će EU organizaciono slijediti model SAD-a, odnosno ići ka sve manjim pravima zemalja članica.

Zašto nas EU želi?

U novonastalom gospodarskim uvjetima, kad je osim SAD-a pojavljuju nove gospodarske sile (Kina, Rusija, Indija, Brazil, i druge, izazovi koji se postavljaju pred EU su još veći. Potrebno je dodatno povećati tržište, osigurati mobilnost radne snage, roba i usluga a sve u cilju povećanja konkurentnosti na globalnom tržištu. U tom kontekstu je i Hrvatska (kao i ostale neuključene europske zemlje - što ne znči da će se tu stati) dodatno povećanje konkurentnosti EU.

Kakvu Hrvatsku EU treba?

EU treba Hrvatsku koja će skupa s drugim zemljama-članicama gospodarski razvijati Europu, kako je gospodarski ne bi podjarmile novonastale gospodarske velesile. EU treba Hrvatsku kao zemlju znanja, visoke produktivnosti i visokog dohotka (kao potrošaća dobara i usluga koje se mogu plasirati u Hrvatsku). Da bi Hrvatska stala uz bok s razvijenim EU zemljama i branila Europu od novih velesila, njezina produktivnost mora porasti. To znači ulaganjua u Hrvatsku, a za isto je pretpostavka kvalitetno zakonodavstvo i sudstvo. raspoloživa obrazovana radna snaga, razvijena infrastruktura, iskorijenjena korupcija i svijest o ispravnosti odabranog pravca.

Kako to postići?

Za postići navedene ciljeve potrebna su ulaganja i pomoć u ostvarenju ciljeva. I jedno i drugo nam daje EU, odnosno fondovi EU. Ne daju nam bez veze, daju da bi se ostvarili zacrtani ciljevi. Kao što poslodavac ulaže u izobrazbu svojih radnika, jer očekuje de mu povećana produktivnost ostvariti veću dobit, tako i EU ulaže očekujući, u krajnjoj liniji povećanje produktivnosti u svakom segmentu gospodarstva. Time hrvatski radnik čini branu gospodarskog odumiranja Europe, i ujedno postaje konzument dobara koje EU proizvodi.

Zašto mi trebamo EU?

Ovo nije brak iz ljubavi. Ovo je brak iz interesa. Opasnost da Hrvatsku gospodarski podjarmi Italija ili Njemačka, je manje važna od opasnosti da cijelu Europu (pa i Hrvatsku) gospodarski podjermi Kina, Indija il Brazil. Jesmo li mogli ostati van EU? Jesmo, ali s kojim posljedicama?

Znamo da nas je poharao rat, okupacija dijela zemlje, privatizacija i lopovluk (naš zastupnik u hrvatskom  Sabora kaže: "Ko je jamio, jamio je"). Napenalilo nas je da tu tražimo uzroke nedovoljnog standarda, Zaboravlja se na posljedice smanjenog tržišta. Hrvatsko brodarstvo je izgubilo zaleđe. Brodogradnja je izgubila poluproizvode. Jugoplastika, Uzor, Jugovinil, Galeb, Dalmatinka i mnogi drugi su izgubili tržašte. TLM-Šibenik je izgubio sirovine.. Gospodarstvo je kontrahiralo, jedino je porastao broj učesnika u vlasti. Znatno oslabljeni gospodarski prostor je opterećen znatno povećanim troškovima upravljanja državom. Apstrahirajući rat i poraće, izmjenjena veličina, volumen  i organizacija gospodarskog prostora nameće izmjenu gospodarstva. Gospodarstvo koje je palo na četvrtinu nekadašnjeg tržišta i izgubilo sirovinsku i energetsku bazu (Bosna i Kosovo) se mora prestrojiti za funkcioniranje u novim uvjetima. To je bio primarni zadatak političara ovih (propuštenih) dvadeset godina. Umjesto toga, nametnuti su nam periferni problemi čime je neutraliziran društveni pritisak na vlast da se bavi onim što je njezin posao - kako da građani Hrvatske bolje žive.

Možemo li i bez EU?

Možemo li sami, bez vanjske pomoći iz temelja rekonstruirati naše gospodarstvo? Svakodnevnica (prošlo je 20 godina od rata) pokazuje da ne možemo. Za bilo koji razvoj, Hrvatska je premalo tržište. Kako kod se zaštitili carinama i drugim barijerama, ne možemo za ovako malo tržište razviti proizvod ili uslugu koja bi bila šire konkurentna. Mogućnost pristupa velikom EU tržištu bez carinskih barijera je važniji Hrvatskoj, nego je važnost Hrvatske za EU.

Postoji i kontra aspekt. Bez carinskih barijera Hrvatska ne može,  uz Opela i FIAT-a razviti vlastiti auto, uz Philipsa  vlastiti televizor, niti uz  željezaru Vitkovice  osovine brodskih propelera. Kad bi, s druge strane bili van EU i zaštićeni carinama uspjeli razviti vlastite proizvode, isti bi bili preskupi radi premalog vlastitog tržišta. Kada bi pokušali s istima izići na veće tržište tamo bi nas načekale carinske barijere tog tržišta. Dakle, ni to nije riješenje.

Riješenje je u razvoju novih, naglašavamo: tržište trešnje od po dva kila,  križanje prasca i stonoge za dobiti 100 pršuta, križanje krave i pčele da daje med i mlijeko, križanje šipka i dinje da se ne mučimo sa zrncinma već da šipak križamo kao dinju, auto koji s Rive produži do Brača... .i sve o čemu danas fantaziramo, to su proizvodi gdje smo ravnopravni sa razvijenim zemljama,  Razvoj novih proizvoda i njihov slobodan (bez carina) plasman na tržište od 500 milijuna kupaca je izgledna budućnost. To znači: razvoj novih proizvoda na gospodarskom prostoru EU.  To je razlog zašto mi trebamo EU. Bilo bi nam draže bez EU, ali nije moguće. Volili bi da EU nije tako stroga, ali to je jedini način.

Kako doći do EU fondova?

Službenici u EU su odavno naučili lekciju. Nema sipanja novca na način da se posao ne napravi, novac nestane i niko ne zna gdje je (sjetimo se našeg saborskog zastupnika: "Ko je jamio, jamio je!"), EU je organizirao i ustrojio posebne procedure izrade zahtijeva za sredstvima, njihove dodjele te praćenja i kontrole rezultata i utrošenih sredstava.

EU nas tjera u još nešto; u sinergiju. Sinergija označava situaciju kada je rezulta veći od zbroja jedinki. Primjer: šibu po šibu lako lomimo, ali uvezane zajedno u snop ne možemo. (U svijetu je udomaćen termin za pojam suprotan sinergiji: balkanizacija).

Sinergija se ostvaruje kada se na svim nivoima radi na način da se teži ostvarivanju zajedničkog cilja, umjesto da svako vuče na svoju stranu. To znači da planovi određene ustanove moraju biti usklađeni sa programima razvoja grada, županije, regije, djelatnosti, ministarstva, odnosno s programom razvoja Hrvatske.

Za doći do EU fondova nije dovoljno imati dobru ideju, ista mora biti usklađena i uklopljena u programe razvoja onih sfera na koje Ideja (nazovimo je: prijedlog projekta)  može uticati.

Zašto bi se upuštali u traženje EU-fondova?

Pitanje izgleda razumno. Zašto se s nečim maltretirati ako može i bez toga? Kvaka 22 je u krivo postavljenom pitanju. Pravo pitanje je: Hoće li se sutra moći bez toga?  Ako gledamo proračun uz kresanja svaga i svačega, malo je vjerovatno da će se sutra moći kupiti dva računala i od grada ili županije zatražiti da plate. Gledajući "preko plota" dobija se dojam da se stvaraju pretpostavke kako bi se sutra moglo na ovakve zahtijeve odgovoriti: "Nama para, obratite se EU-fondovima". Kad na isto odgovorimo sa: "Bez toga će stati nastava" sigurno će doći odgovor: "Gdje je to u programu razvoja ili u godišnjem planu? Zašto za isto niste uputili projektni prijedlog, kad znate da za tu svrhu EU dodjeljuje sredstva?". element sutrašnje  usporedbe i ocijene u Dobija se dojam da vlast gradi sustav u kome će sve teže biti trebovati potrepštine od danas na sutra. Od rukovodstva škole (i ne samo škole) će se sve više tražiti sagledavanje budućih potreba. Porgramiranje će postati važnije od planiranja, a planiranje važnije od operativnih poslova.  Naglasak (možda i nerealan) koji je stavljen na sredstva EU, otvara vrata utjerivanju rukovodstva škole u projekte EU. Isto se lako može pretvoriti u element sutrašnje  usporedbe i ocijene uspiješnosti rada rukovodstva škole.  Na neki način se  odgovornost lošeg materijalnog položaja škole prebacuje sa MZOŠ-a i lokalne samouprave na "nesposobnost" rukovodstva škole.  Sviđalo se to nama ili ne, za željezničku nesreću kod Sadina, krivac je ispao pomoćni radnik koji je vozio derezinu. Kalmeta i oni ispod njega - ni slučajno. Tako će (izgleda) biti i u slučajevima kad u školi nastanu problemi. Stoga je jako dobro moći dokumentirati i reći: "Učinili smo sve da dobijemo novce od EU, ali ih nismo dobili."  Time se loptica vraća tamo gdje joj je mjesto.

Može li to škola sama?

Možda može, ali je to dosta teško i rizično. Procedura izrade i dostave prijedloga projekta je prilično komplicirana i za naše pojmove preregulirana (Na Možda može, ali je to dosta teško i rizično. Procedura izrade i dostave prijedloga projekta je prilično komplicirana i za naše pojmove preregulirana (Na primjer: propisan je tip slova koja se moraju koristiti, njihova veličina i oblik, širina i visina margina te je obavezno štampanje na obe strane papira). Složenije procedure su na isti način krajnje precizno i minuciozno propisane i puno ih je teže zadovoljiti nego širinu margina. Nepoštivanjem bilo koje od propisanih stavki  i procedura (uključivo i upute kako štampati) se projekt izbacuje iz natječaja. 

Knjigovodstveno praćenje projekta i arhiviranje dokumentacije mora biti provedeno na način da je uvijek sve spremno za trenutnu (nenajavljenu) kontrolu. Obračun poreza po zakonu RH i EU nije isti. Stoga se moraju voditi dva knjigovodstva kako bi se zadovoljilo hrvatsko zakonodavstvo i zakonodavstvo EU. Zakon o javnoj nabavi RH je znatno blaži nego je javna nabava po pravilima EU. Treba zadovoljiti oba zakonodavstva. Probleme je što institucije RH poznaju hrvatski zakon o javnoj nabavi i prave problem kad ih se utjeruje u nešto što im je dodatni posao a smatraju nepotrebnim. smanjuje sredstva uz priznavnje nekog minimalnog iznosa, već odbija sva sredstva stavke. Drugi je problem što se kontrola trošenja vrši u ministarstvu financija. Ukoliko su sredstva utrošena i imalo je sumnjivo dokazivanje ispravnosti trošenja, kontrolori odbijaju troškove stavke. Razlog za isto je što EU u roku od sedam godina može izvršiti naknadnu kontrolu i ukoliko ne budu zadovoljni naknadno neodobrena sredstva se vraćaju iz državnog proračuna, na što će Linić poluditi. Stoga kontrolori trošenja iz ministarstva (koji moraju svaku stavku odobriti prije isplate) rade po onom: "Poturica gori od Turčina".

Toliko ima "caka" da je vrlo teško samostalno realizirati projekt bez većih problema.  Pri tome su dvije dodatne neugodonosti. Prva je da EU ne smanjuje sredstva uz priznavnje nekog minimalnog iznosa, već odbija sva sredstva stavke. Drugi je problem što se kontrola trošenja vrši u ministarstvu financija. Ukoliko su sredstva utrošena i imalo je sumnjivo dokazivanje ispravnosti trošenja, kontrolori odbijaju troškove stavke. Razlog za isto je što EU u roku od sedam godina može izvršiti naknadnu kontrolu i ukoliko ne budu zadovoljni naknadno neodobrena sredstva se vraćaju iz državnog proračuna, na što će Linić poluditi. Stoga kontrolori trošenja iz ministarstva (koji moraju svaku stavku odobriti prije isplate) rade po onom: "Poturica gori od Turčina".

Pa kako dalje?

Dalje je vrlo jednostavno. Projekt EU trebamo tretirati na način da novci ne padaju s neba. I za loto kao i za sportsku prognozu treba ispunjavati listiće.  EU će za razuman projekt dati sredstva, ali ne na način da ćemo s njima "gazdovati". Sredstva se dobijaju za projekt, razrađen na detaljne stavke. Svaka od tih stavki ima rokove početka i završetka, potrebna sredstva i potrebni rad,  te novčani iznos za nabavu tih sredstava i plaćanje rada. Planirane i  dokazano učinjene  troškove svake aktivnosti projekta EU uredno plaća.

Postupak dobivanja i realizacije projekta financiranog od EU je zgodno usporediti s predmetom na sudu. Da bi uopće pokrenuli nešto na sudu, potrebno je uklopiti se u precizne pravne procedure. To je praktično nemoguće bez pomoći odvjetnika. Kao što odvjetnik svojim poznavanjem pravnih procedura omogućuje pristup stranke sudu, tako je za pristup EU fondovima potrebna osoba koja detaljno poznaje procedure vezane za EU fondove. To su posebni konzultanti ili konzultantske kuće koje se ovim bave. Mala je vjerovatnost da škola, bez pomoći odgovarajuće osposobljenog konzultanta, može izraditi prihvatljiv projektni prijedlog, te dokumentirati aktivnosti projekta na način da se  i isplate odobrena sredstva.

AP-Split je, uz neizmijenjenu cijenu, proširio svoju KZP (Konzalting - Zaštita - Podrška) uslugu sa podrškom za pristup EU fondovima. U tu svrhu smo dovršili potrebne pripreme, započete prije više od godine dana:

• Dio našeg tima je uspješno položio ispita za zvanje: "Voditelj izrade i provedbe projekta financiranih iz EU fondova",
• Izrađene su podloge za instruktažu administrativnog kadra škole na temu projekata financiranih od strane EU,
• Sklopljen je ugovor o zajedničkoj suradnji s "Organizacija za građanske inicijative", specijaliziranom za suradnju s EU.

Nakon navedene pripreme možemo sa sigurnošću školi u ovom području pružiti potrebnu podršku, Predlažemo da se sutradnja odvija po donjoj shemi:

1. Temeljem našeg dosadašnjeg rada s školama poznate su nam mogućnosti i potrebe škole. Pripremiti ćemo i održati jednodnevnu obuku administrativnom osoblju škole, uz sugestije i odgovore na pitanja.
2. Na prikladan način ćemo izložiti potrebne informacije o pripremnim radnjama, potrebnoj dokumnetaciji i mogućnosti uklapanja ideje ili želje u porjektni prijedlog,
3. Potražiti ćemo otvorene natječaje u koje je moguće uklopiti projektni prijedlog ta zajednički odabrati odgovarajuće riješenje,
4. Održati ćemo širu obuku o pravilima u koja se mora uklopiti predloženi projekt,
5. Uz nadzor škole izraditi ćemo prijedlog projekta koji ćete komentirati i poboljšati, te isti kandidirati za sredstva EU,
6. Ukoliko projekt bude prihvaćen i sredstva odobrena uključiti ćemo se u isti konzaltingom i podrškom  te pružanjem potrebnih informatičkih, administrativnih i računovodstvenih usluga, o čemu ćemo se dogovoriti.

Točke od 1. do uključujući 5. ćemo odraditi besplatno. Tretiramo ih kao našu obvezu u okviru KZP-a, (na isti način kao što smo osigurali podršku za Registar i COP). Ukoliko ne koristite KZP (mjesečna naknada = 190 kuna + PDV), nazovite nas. AP-Split s školama ne šibicari. Radimo na duge staze a osnova je međusobno povjerenje.