ŠTO JE OUTSOURCING ?  U điru je novi, nemogući termin "Outsourcing". Možemo ga prevesti kao: izdvajanje, eksternalizacija, ili vanjsko ugovaranje usluga.

Vanjsko ugovaranje usluga u svijetu nije strano i dosta široko se primjenjuje. Dapače u nekim segmentima je vrlo razvijeno. Tu (nažalost) spadaju i računovodstveni poslovi.
ZAŠTO JE OUTSOURCING NAGLO POSTAO AKTUALAN ? U Htvatskoj je, u glavnom u privatnom sektoru, outsourcing već duže vrijeme prisutan u zaštitarskim poslovima, u poslovima specijaliziranog održavanja (računala, računalne mreže), dostavne službe, i sl. 

Vlada je outsoucing najavila kao jednu od 35 reformi za smanjenje deficita proračuna u 2014. Treba znati da to nije izdvojen "udar na  školstvo" već dio šire strategije uravnoteženja proračuna u koju su uključene sve javne službe. Prema izvještaju Vlade, od 28 državnih tijela, njih 17 je u potpunosti provelo outsourcing, 8 je provelo djelomično, a 3 još nisu ni započele

Klikni za pročitati izvještaj vlade. Nakon što ga pročitate, zatvorite ga a natrag se vraćate sa "backspace" modrim  botunom s bijelom lijevom streliom u sredini, na vrhu lijevo.

ŠTO SE MOŽE UČINITI ? Želimo li preći iz ustanove i zaposliti se kod zločestog privanika? Svakako ne. Ali što učiniti? Za razumnu akciju trebalo bi sagledati širi kontekst, i kroz analizu ponuditi  prihvatljivu alternativu. Promatrajući outsourcing u okviru vladinih mjera za smanjenje deficita, neće ga se oborati izražavajući nezadovoljstvo daljim padom standarda, ili uvjeravanjem da će nas pogoditi zapošljavanje kod privatnika. Tužbalice po forumima i uzdisanje nad bezdušnosti Vlade neće dati rezultat. Takvim odnosom se samo stvara privid da se nešto poduzima. Uz neproduktivan angažman kontra outsourcinga kakav je do sada, brzo ćemo doći u situaciju sličnu današnjoj situaciji u u brodogradilištu "Split". Dvije godine će Vlada držati računovodstvene (i druge) "outsourcovane" radnike "pod svoje", a nakon toga će ih prepustiti nekom novom DIV -u. Radnici će štrajkati, ne ispred Banskih dvora, već ispred upravne zgrade nekog novog Brodosplita, nekom novom vlasniku DIV-a. To više neće biti vladin problem...

Ako su gornji stavovi prihvatljivi, i ako se želimo upustiti u dijalog radi eventualne izmijene namjere Vlade, treba pripremiti dobru i prihvatljivu argumentaciju. Kao prvo treba odgovoriti na bar četiri pitanja:

1. KOJE OBLIKE IZDVAJANJA (OUTSOURCINGOVANJA) POZNAJEMO ?
2. O KAKVOM SE IZDVAJANJU U NAŠEM SLUČAJU RADI ?
3. TKO ĆE IZRADITI PRIHVATLJIVE ALTERNATIVE TE IH PONUDITI I ARGUMENTIRATI VLADI?
4. KOJE  ARGUMENTE TA ANLIZA TREBA SADRŽAVATI DA BI BILA PRIHVATLJIVA ?

Ako ne uspijemo dati odgovore na ova pitanja,  male su šanse da ćemo uspijeti izmijeniti namjere Vlade.

1. KOJE OBLIKE IZDVAJANJA (OUTSOURCINGOVANJA) POZNAJEMO ?To ćemo  lako ustanoviti prateći ishodište ove poslovne mogućnosti. 

1. Izdvajanje (ousourcing)  je nastalo u uspješnim, visokoprofitabilnim kompanijama u zemljama razvijenog kapitalizma. Profit je ostvarivan radom radnika u osnovnoj djelatnosti. Te radnike je trebalo snažno vezati za tvrtku, jer je njihov odlazak mogao uzrokovati značajno smanjenje profita. Njih se moralo dobro platiti. Previsoke plaće su poslodavcu značile i prevelike poreze. Stoga su radnicima osnovne djelatnosti, umjesto previsokih plaća dane atraktivne povlastice : široko zdrastveno osiguranje, besplatni telefon, automobil, ručak u odabranom obližnjem restoranu, sobe za meditaciju, pristup bazenima i gimnastičkim dvoranama, "team building" (što to već je), vrtići u okviru firme, božićnice od čije visine boli glava... I sve to neoporezivo za kompaniju. Jednom riječju, cijena radnog sata radnika osnovne djelatnosti je bila visoka, ali je profit ostvaren radom tih radnika (po Marxu) to višestruko opravdavao ...

   Istovremeno kompanija je prema vani morala pokazati blago i umiljato lišce, kao društveno odgovorno poslovanje (banke sa nježnim ovrhama), djelovanje koje štiti okoliš (kao T-com na Kornatima), natječaji za dodjelu stipendije siromašnim obdarenim studentima (500 kuna mjesečno i pola sata skrušene samohvale na TV-u) i sl. U tom svijetlu nije se smjela prikazati sva laž umiljatog lišca, velikom razlikom u primanjima radnika pomoćnih djelatnosti u odnosu na radnike osnovne djelatnosti. Cijena radnog sata radnika pomoćne djelatnosti je, radi prikazivanja lijepog lišca, bila previsoka i vlasnici kompanije su se grizli. Riješenje je nađeno u outsourcingu. Radnici pomoćnih djelatnosti su "humano zbrinuti" na način da im se pomoglo pri zapošljavanju u tvrtkama specijaliziranim za obavljanje pomoćnih djelatnosti. Te tvrtke su znatno jeftinije obavljali istu uslugu koju su do tog trenutka obavljali radnici pomoćnih djelatnosti visokoprofitne kompanije. Visokoprofitna kompanija je sada tu uslugu kupovala od vanjske firme ali po znatno nižoj nabavnoj cijeni u odnosu na cijenu koštanja radnog sata iste u vlastitoj režiji. Sve je ostalo isto, isti radnici, ista kvaliteta usluge, jedino s jednom "malom" razlikom za "outsourcovane" razlike. Oprostili su se od pristojne plaće, od širokog zdrastvenog osiguranja, plaćenog ručka, božićnica od kojih boli glava. Radnike  pomoćnih djelatnosti kompanija nije, društveno neprihvatljivo otpustila radi povećanja profita. Ona ih je humano "outsourcovala" i postigla uštedu.  Pa sad nećemo još i cjepidlačiti  objašnjavajući da je ta svrha uštede povečanje profita.

2. Drugi oblik je: "predaj grbu". Evo (izmišljenog) primjera: BrodoSPLIT ima pogon za proizvodnju kisika (koji mu je neophodan za rezanje čelika). Taj pogon košta. Pogon može proizvoditi i više kisika nego je BrodoSPLIT-u potrebno. Odlučeno je da se pogon (skupa s radnicima) izdvoji, da se s tako izdvojenim pogonom sklopi ugovor  o obvezi isporuke dosadašnje količine kisika BrodoSPLIT-u, U ugovoru je prodajna cijena kubičnog metra plina svedena na 60% cijene koštanja prije izdvajanja. Da bi Izdvojeni pogon pokrio troškove poslovanja prisiljen je povečati proizvodnju kisika za cca 67% i naći kupce za istu, po novoj cijeni. BrodoSPLIT je smanjio troškove poslovanja. Postignuta je ušteda i DIV-u je povećan je profit.

3. Treći oblik je vanjsko ugovaranje usluga. Tvrtka se razvija i u jednom trenutku je potrebno uvesti novi proces da bi se postojeća djelatnost nastavila uredno odvijati u novim  okolnostima. Izmišljeni primjer: prodajni lanac (Kerum) uvodi internet-prodaju. Može zaposliti novo osoblje i organizirati  ovaj posao, ili sklopiti ugovor i isti povjeriti vanjskoj tvrtci koja se bavi izradom i održavanjem web-sajtova. Kerum će, analizirajući troškove, vjerovatno zaključiti da je jeftinije povjeriti posao vanjskoj tvrtci. Time je Kerum minimizirao troškove odvijanja novog procesa, i tako postigao uštedu.

Osnovna razlika između ova tri oblika je u slijedećem:

1. Rizik za izdvajatelja nije velik jer na tržištu  postoji više sličnih firmi, jedna će pristati primiti outscoringovane radnike. Ako ista kasnije propadne ili zakaže, kompanija će za obavljanje pomoćnih poslova lako sklopiti ugovor sa nekim drugim. Sudbina outscoringovanih radnika više nije njezina briga, već je briga propale tvrtke.
2. U drugom slučaju će BrodoSPLIT opet otpustiti radnike, pomoći u osnivanju nove tvrtke  i skupa s radnicima joj "dati" postrojenje na uporabu, ili će sve prebaciti u neku od postojih tvrtki iz srodne djelatnosti. Ista će nam, radom naših otpuštenih radnika osigurati jeftinije odvijenje potrebne usluge. Rizik BrodoSPLITA nije velik; ako nova firma propadne, BrodoSPLIT će, uz preuzimanje pogona, ponovo zaposliti prethodno outscoringovne radnike. Vjerovatno sa znatno nižom bruto satnicom. Oni će progutati knedlu i prihvatiti manju satnicu jer im ništa drugo ne preostaje.  

3. U trećem slučaju opet imamo vanjsku tvrtku koja nam isporučuje potrebnu uslugu. U ovom slučaju, za razliku od dva prethodna, ugovoru s isporučiocem usluge ne prethodi otpuštanje vlastitih radnika. Kerumov rizik je praktično nikakav jer obavljanje usluge možemo povjeriti bilo kome od ponuđaća.

2. O KAKVOM SE IZDVAJANJU U NAŠEM SLUČAJU RADI je dosta lako zaključiti. Vlada je u svom obrazloženju provođenja 35 reformi jasno naznačila da se radi o uravnoteženju proračuna, odnosno "na smanjenju rashodovne strane proračuna". Pučki rečeno, svrha rečene strategije, pa tako i outsourcinga je ušteda.  

Važno je uočiti da je preduvjet za postizanje uštede mogućnost kupnje jeftinije usluge na vanjskom tržištu u odnosu na  cijenu koštanja iste usluge u vlastitoj režiji. Ovo je bitna pretpostavka, jer ukoliko isto nije moguće, outsourcing u našem slučaju nema svrhe jer neće ostvariti namjeru Vlade, odnosno neće omogućiti uštedu.

U odnosu na tri gore navedena slučaj naš outsourcing vjerovatno spada u prvi. U treći sigurno ne spada jer u trećem slučaju ne prethodi otpuštanje. Drugi slučaj je predaja radnika i postrojenja vanjskoj firmi. U našem slučaju (kod računovodstvo) postrojenja su soba, kasa, računalo, pećica, skalar, radni stol i bugenvilija. Nije vjerovatno da će se isti dodijeliti (ili prodati) novoj firmi. Stoga s velikom vjerovatnošću možemo zaključiti da  outsourcing o kome govorimo spada u prvi slučaj. Vanjska firma će s vlastitim radnicima raditi u našim prostorima na našim sredstvima. Po prirodi stvari slično će biti i s čistaćicama. Kod njih je jedino pitanje čija će biti sredstva za čišćenje, od škole ili nove firme?

Da bi se izdvajanjem postigla ušteda, potrebno je postojanje bar jedne od donje četiri pretpostavke:

1. Uz istu cijenu koštanja radnog sata vlastitog i vanjskog djelatnika, količina obavljenih jedinica usluge u vlastitoj režiji je manja nego kod vanjskih isporučioca,
2. Uz istu satnicu, organizacija rada obavljanja usluge u vlastitoj režiji je lošija nego kod vanjskog isporučioca,
3. Uz istu satnicu, tehnologija rada za obavljanje usluge u vlastitoj režiji je inferiornija u odnosu na tehnologiju koju primjenjuje vanjski isporučilac,
4. Uz isti normativ, cijena koštanja radnog sata vlastitog radnika na obavljanje usluge je veća nego je ista kod vanjskog isporučioca.

Prevedimo gornje pretpostavke na razumljivi jezik:

1. Naš i vanjski radnik koštaju isto ali vanjski napravi više posla.
2. Uz iste plaće, vanjski radnik napravi više posla.
3. Opet isto, uz iste plaće vanjski radnik napravi više posla.
4. Za obavljanje istog posla, vanjska usluga je jeftinija.

Za razumijevanje daljeg teksta treba se koncentrirati na razliku između termina: "satnica" i "cijena koštanja radnog sata". U donjem tekstu satnica označava bruto plaću radnika po satu, a cijena koštanja radnog sata uključuje sve troškove obavljanja usluge po satu. Na primjer: cijena koštanja radnog sata čistačice osim njezine bruto plaće po satu uključuje i trošak sredstava za čišćenje koja se potroše u jednom satu, te dio cijene kute, zaštitnih rukavica i sl. svedenih na jedan sat. Cijena koštanja radnog sata računovođe, osim njegove bruto plaće po satu uključuje i dio amortizacije prostorije, računala, štampaća, kase i pećice, te dio troškova korišćenja i održavanja kompjuterskih programa, FINA-certifikata, kao i troškove papira, tonera, kemijskih olovki, guzic papira, potrošene struje i vode, a sve svedeno na jedan sat računovođe. Sada možemo detaljnije proanalizirati gornje četiri pretpostavke: 

 

1. Količinu obavljenih usluga je jednostavnije promatrati za čišćenje prostora nego za računovodstvene poslove. Kako Vlada sve pomoćne poslove (računovodstvo, prevoz, prehranu, čišćenje, kućepaziteljstvo, kotlovničarstvo) stavlja na istu outsourcing hrpu, promatrati ćemo količinu obavljenog posla u najsređenijem dijelu ove hrpe. To su poslovi koje obavljaju čistaćice jer su isti lako usporedivi. Broj kvadratnih metara koje održava jedna čistaćice (u žargonu: normativ) je isti za sve osnovne škole koje imaju jednak način grijanja. To mjerilo je također jednako i za sve srednje škole sa istim načinom grijanja. 

   Normativi čišćenja su  ujednačeni za pojedine korisnike, u našem slučaju su jednaki za sve osnovne, odnosno za sve srednje škole. Isti normativi se moraju poštivati bilo da se čišćenje obavlja  u vlastitoj režiji ili od vanjskog isporučioca (ovo je stav Vlade). To znači da ugovorom o izdvajanju nećemo dozvoliti lošiju uslugu, odnosno da se neće mijenjati normativi. Jedna čistačica će čistiti isti broj kvadrata u osnovnoj školi, bilo da je zaposlena u toj školi ili da smo tu uslugu kupili. Posljedica toga je da broj čistačica, uz neizmjenjenu organizaciju i tehnologiju,  mora biti isti bilo da se čišćenje obavlja u vlastitoj režiji ili kod vanjskog isporučioca.

2. Organizacija rada je element koji bitno utiče na produktivnost, odnosno na normativ. Uz istu satnicu i lošiju organizaciju rada produktivnost je manja.  Za naše razmatranje ovih poslova (čišćenje i računovodstvo u školama) je bitna spoznaja da se čišćenje obavlja prema jasno mjerljivim normatativima. Poslovi se obavljaju izdvojeno od ostalih aktivnosti škole. Jedna osoba je zadužena za određeni prostor. Nije potrebne koordinacije ni fazne kontrole.

   Na sličnim osnovama (ali uz znatno veća potrebna znanja), se obavljaju i računovodstveni poslovi. Postoje dnevni i periodični poslovi. Načini rada, rokovi, način predaje i oblik rezultata, sve se obavlja u skladu sa precizno definiranim zakonima, podzakonskim aktima, uputama i naputcima, koji vrijede za sve škole. Za obavljanje zadataka nije potrebno više učesnika, Kontrole su ugrađene u samo odvijanje radnog procesa. Ostvaruju se i periodičnom vanjskom kontrolom kvalitete  rezultata, u trenutku dostavljanja izvještaja nadležnim institucijama.  

   Obe navedene djelatnosti su organizacino nisko zahtijevne. Njihovo odvijanje nije povezano sa osnovnom djelatnošću škole. Rad se obavlja po preciznim pravilima koja se ponavljaju. Zadužena osoba obavlja sve povjerene joj poslove samostalno, bez potrebe koordinacije ili dobijanja uputa u trenutku odvijanja posla. 

   Gornje razmatranje organizacije rada nam je bitno kako bi sa sigurnošču zaključili da je odganizacija rada ovih poslova krajnje jednostavna. Jednostavnu organizaciju ne možemo pojednostaviti. Ona će ostati ista bilo da se poslovi obavljaju u vlastitoj režiji, bilo da ih obavlja vanjski isporučilac. Kako organizacija utječe na produktivnost, neizmijenjena organizacija (uz ostale iste faktore) znači neizmjenjenu produktivnost, odnosno isti normativ. To znači da eventualna ušteda ne može nastati radi izmjenjene organizacije kod vanjskog isporučioca, već samo temeljem nekih drugih faktora.

3. Tehnologija rada utiče na produktivnost na isti način kao i organizacija rada. To znači da ili lošija organizacija rada ili inferiornija tehnologija, uz istu cijenu koštanja radnog sata daju manju produktivnost. Za razliku od organizacije, tehnologiju čišćenja ćemo razmatrati odvojeno od tehnologije računovodstva.

   Tehnologija čišćenja prostora škole je krajnje jednostavna. Kad je čišćenje u pitanju, malo toga se je promjenilo u zadnjih dvadesetak godina. Danas je u svim školama svijeta, neovisno o provoditelju, tehnologija čišćenja ista. Ta tehnologija će ostati i u bliskoj budućnosti, bilo da se čišćenje provodi u vlastitoj režiji, bilo da ga provodi vanjski isporučilac. Uz neizmijenjenu tehnologiju (uz iste ostale faktore), ne može doći do izmjene produktivnosti, odnosno normativa. Dakle, na eventualnu uštedu izdvojenih poslova čišćenja neće uticati tehnologija. Zaključak: Eventualna ušteda izdvojenih poslova čišćenja ne može nastati radi izmijenjene tehnologije kod vanjskog isporučioca (jer je ista nepromjenjena), već samo radi nekih drugih faktora. 

    Za razliku od čišćenja, u računovodstvu je došlo do dramatičnih promjena tehnologije rada. "Aparat" koji je, uz standardizirane obrasce (dnevnik i kartice), prije dvadesetak godina bio osnovni računovodstveni alat, danas je nepoznat. Zamijenjen je računalima i računalnim programima. Paralelno su na struku postavljeni i dodatni zahtijevi, ali je isto zanemarivo u odnosu na efekte izmijenjene tehnologije. Registar zaposlenih i COP smanjuju računovođi količinu posla potrednog za obračun plaće. JOPPD smanjuje poslove izvještavanja. Računalni programi (LABIS) krajnje automatiziraju poslove financijskog knjigovodstva i onog dijela obračuna plaće koje nije preuzela FINA. Zbrojni nalozi, virmani i ostali izvještaji se automatski ispisuju i šalju telekomunikacijski. Kada se otplata kredita i ostalih obustava prebace na njihove korisnike, količina operativnih računovodstvenih poslova će se dodatno znatno smanjiti.

   Zaključujemo da je tehnologija rada računovodstva u školama na tako visokom nivou da ne može biti bitno naprednija ukoliko računovodstvene poslove bude vršio vanjski isporučilac.

     Znači da eventualna ušteda, ostvarena izdvajanjem poslova bilo čišćenja, bilo računovodstva ne može nastati radi izmjenjene tehnologije obavljanja ovih poslova kod vanjskog isporučioca u odnosu na postojeću, već temeljem nekih drugih faktora. 

4. Cijena koštanja radnog sata, se sastoji iz bruto plaće po satu uvečana za direktne i indirektne troškove po satu. Uz istu organizaciju i tehnologiju, direktni i indirektni troškovi su jednaki. To znači da, ukoliko nećemo smanjivati bruto satnicu radnika u odnosu na postojeću (obečanje Vlade), cijena koštanja radnog sata bi trebala biti ista u vlastitoj režiji ili kod vanjskog isporučioca. 

   Kako smo do sada zaključili:

   •  normativi će ostati isti (stav Vlade da usluga ne smije biti lošija)
   •  organizacija i tehnologija se ne mogu mijenjati, odnosno u oba slučaja će biti iste (gornje razmatranje II. - IV.), pa će i produktivnost u oba slučaja biti ista,

Odakle onda ušteda? Samo su dvije mogućnosti:

• Prva je smanjenje bruto-plaća, jer se time smanjuje i cijena koštanja radnog sata,
• Druga je povećanje normativa što znači više obavljenog posla po djelatniku.

Rezultat dosadašnjeg razmatranja: Bez smanjenja bruto-plaće, ili izmjene normativa nema uštede.

  3. TKO ĆE IZRADITI PRIHVATLJIVE ALTERNATIVE TE IH PONUDITI I ARGUMENTIRATI VLADI?

 Gornji zaključak se oslanja na tezu da se organizacija i tehnologija neće mijenjati. Smijemo li se osloniti na tu tvrdnju? Nikako ne smijemo generalno, ali u intervalu u kome Vlada očekuje uštedu sigurno smijemo. Izmjena organizacije ili tehnologije u ovim djelatnostima nije zahvat koji se može obaviti u godinu dana. Eventualna izmijena organizacije ili tehnologije može dati rezultate tek za dvije-tri godine, a nikako u 2014, u godini u kojoj Vlada predviđa uštede. Proizilazi da je jedini način za postizanje uštede u 2014. je smanjenje bruto-plaće ili povećanje normativa.

Pa ako znamo da su to dva jedina riješenje, čemu ova neizvjesnost i nepotrebno trošenje energije, zašto jasno ne reći budućim ousourcovanima:  "Svi smo građani Hrvatske, te zajedno s drugima moramo plaćati cijenu pogrešnih politika naših odličnika. Tako je to u životu. Od nastanka svijeta politika glavinja i mulja, pravi dugove, a narod mora sve to plaćati." 

Zar ne bi bilo bolje jasno artikulirati situaciju, ma kako teška bila, nego nastaviti s poslanicama i tužaljkama te izazvati traume strahotama najavljenog izdvajanje?

Ili isto pitanje postavljeno na drugi način: Zar je ovaj tekst neka mudrost? Zar isti nije mogao izraditi neki od sindikata ili profesionalnih udruga? Zar situacija nije jasna? Vlada je izišla s jednim egzotičnim prijedlogom, očekujući razumniji prihvatljiv prijedlog s druge strane.

Vlada je pri tome smetnula s uma da je i s druge strane sitna politika, koja se ne usuđuje reći što je razumno. Radije pustiti da "ode mast u propast" nego jasno reći: "Razumijemo da proračun ovo ne može izdržati, nemojmo trošiti energiju na outscoringovanje, ponudimo Vladi povećanje normativa, ne zamijenjujmo djelatnike koji će ići u penziju narednih godina dok se normativ (u knjigovodstvu) ne podvostruči, jedan postojeći radnik će raditi dupli posao. Neki će ići u penziju, a neki koji imaju druge prihode će dati otkaz jer ne žele raditi duplo. Ostati će manje djelatnika koji će obavljati čitav posao.

Je li ovo osnova za razgovor? Je li ovo bolje od frcanja u privatnika? 

Što je do sada poduzeto? Rezolutno je odbijen potpis na vladin prijedlog, i tako je zaštićen interes članstva. Raznim okružnicama se galami da Vlada nije korektna, prijetimo štrajkom, bunimo se i ljutimo, sve to neće dati rezultat.

Ako nam gornje izgleda pretjerano, pogledajmo štrajk liječnika i nepopustljivost Vlade. Ima li, u usporedbi s liječnicima, štrajk računovođa i čistačica šanse za uspijeh? To baš ne izgledas realno. Može li se Vlada smilovati? Prateći Linićeve zapjenjene reakcije, rebalanse proračuna i kamatne stope po kojima se Zemlja zadužuje, to izgleda krajnje nerealno.

Ostaje nada da će razum pobijediti, tj. ako Vladi podastremo argumentirano i prihvatljivo joj drugo riješenje, da će ga prihvatiti. Zašto bi ga prihvatila? Iz jednostavnog razloga jer će odvagnuti isplati li se ušteda "siće" u odnosu na odium koji će se stvoriti kod još 20.000 hrvatskih građana. Razuman prijedlog će Vlada sigurno prihvatiti. Pogledajmo je li neko pokazao da može ponuditi takav pristup? Isto bi se moglo očekivati od tri subjekta:

Sindikati (Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, Sindikat hrvatskih učitelja, Sindikat zaposlenika u hrvatskom školstvu Preporod, Nezavisni hrvatski sindikati, Savez samostalnih sindikata Hrvatske) poduzimaju određene aktivnosti vezane za outsourcing. Zaguglajte po: Vlada outsourcing ili Sindikat outsourcing i viditi ćete poduzete akcije. Uglavnom su to proglasi članstvu, peticije i odbijanje potpisa predloženog sporazuma. Pažljivo prateći dosadašnje radove, nema naznake o pristupu koji bi rješavanju problema prišao sa strane stručne argumentacije.  

Profesionalne udruge koje okupljaju računovodstvene radnike su se marginalno uključile u problematiku outsourcinga računovodstvenih radnika. Osim izjava, protestnih pisama i sličnih aktivnosti kojima bi pokazale da se nešto radi, ne vidimo ozbiljan rad kioji bi rezultirao argumentiranom kritikom koja bi dokazala da je predloženo rješenje loše.

Ravnatelji preko Udruge ravnatelja ili osobnim angažmanom su snaga koju je teško ignorirati. Međutim po svom položaju od njih se ne može očekivati ozbiljnija kritika ili protivljenje vlasti. Oni su po svojoj funkciji neutralizirani, i ne mogu biti pokretač ozbiljnije akcije.

Tko onda?  Nekoga moramo stvoriti ili ništa od cijele akcije. Bilo bi (možda) najbolje da se na regionalnoj osnovi održe inicijalizirajući sastanci na kojima bi se delegirala po jedna osoba iz svake tri - četiri županije i tako oformi tim od pet - šest računovodstvenih radnika kojima je stalo.  Istima bi se, radi pojačanja legitimiteta, mogali pridodati tri-četiri osobe  iz sindikata i profesionalnih udruga.  Na ovaj način bi ovaj odbor (ili danas popularno: stožer) dobio kakav - takav legitimitet. Njegov bi zadatak bio izraditi prijedlog koji bi Vladi bio prihvatljiviji od outsourcinga.

Odmah nam treba biti jasno da, ukoliko se u okviru nekoliko županija ne nađe osoba kojoj je stalo, i koja će se povezati sa djelatnicima iz drugih regija kojima je također stalo, od ovoga nema ništa. Ovu inicijativu nije teško pokrenuti, jedini je problem što si većina nas postavlja pitanje: "Zašto baš ja" umijesto da ga preokrene u: "Ako ja to ne napravim pitanje je hoće li se uopće nešto napraviti".

4. ŠTO PONUDITI U ANALIZI ?  Ima više pristupa, treba odabrati onaj koji će Vladi biti prihvatljiv, i neće je se moći kriviti  u slučaju neuspijeha. Trebalo bi je uvjeriti:

• da je upitno hoće li Vlada outscoringom ostvariti očekivane uštede,
• da iste uštede koje očekuje ostvariti s outsourcingom može ostvariti i na, za djelatnike prihvatljiviji način,
• da u ovom drugom slučaju neće imati nezadovoljstvo  djelatnika, ni odgovornost za eventualni neuspijeh čitavog projekta outsourcinga računovodstvenih radnika.

Dobro bi bilo krenuti u dva pravca:

1. Navesti primjere uspješnih stranih outsourcing- firmi, koje nude sve osim računovodstva te viditi zašto ga ne nude,
2. Računski dokazati podjednake uštede sa i bez outsoucinga,

Primjeri iz starnih zemalja su vrlo zanimljivi. Ima stavova o prikladnosti za outsourcing računovodstva. S druge strane  nailazimo na vodeće svjetske outsource tvrtke (ISS), poznate po svojoj pouzdanosti. Nude usluge čišćenja, uređenja okoliša, uredske podrške, zaštitarske usluge,  catering i prehranu,  domarsku službu i održavanje. Ali ne nude računovodstvo. 

Proračun ušteda  bi trebalo razviti u nekoliko  koraka:a:

1. Ustanoviti koje uštede Vlada očekuje postići outsourcingom, i troškove outsourovanog računovodstvenog pogona sa istim plaćama i istim brojem zaposlenih,
2. Koje je povečanje produktivnosti potrebno da bi se dobili očekivani rezultati i bez outsourcinga, kako bi se postigle uštede koje Vlada očekuje. 

U nastavku ćemo ćemo pokušati  predložiti pristup koji se može lako pratiti. Isto je najlakše prikazati u tablicama. Žuto označene stavke su pretpostavke ili vrijednosti koje bi trebalo provjeriti ili preciznije kvantificirati. 

Rezultati su prikazani u dvije grupe od po četiri tabele (A, B, C i D). U prvoj grupi tabela su prikazani rezultati pod pretpostavkom da izdvojeni radnik radi u školi na opremi škole, tako da CKRS  ne uključuje amortizaciju ni indirektn troškove.









U donje četiri tabele su početne pretpostavke iste, jedina je razlika što izdvojena tvrtka u svojoj CKRS obračunava amortizaciju i indirektne troškove. Ovi troškovi izdvojene tvrtke neće umanjiti  iste troškove škole jer će u ured neko useliti i nastaviti raditi na računalu računovođe.
Uzmimo da izdvojena tvrtka računovodstvene poslove radi van prostora škole te stoga u svoj CKRS uključi amortizaciju i indirektne troškove. Ti iznosi neće smanjiti troškove škole, jer će se oslobođeni prostor i oprema koristiti od strane nekog drugog radnika škole (povećanje komfora).
Neovisno o mjestu gdje će izdvojeni računovođa raditi, amortizacija i indirektni troškovi uvijek ostaju na školi. Jedina je razlika u visini CKRS-a izdvojenog radnika. U prethodnom slučaju njegov CKRS ne uključuje amortizaciju i indirektne troškove, a u donjem slučaju ih uključuje.  










Na kraju smo došli do rezultata koji je prilično iznenađenje. Izdvajanjem bi se, umjesto uštede od cca 300 milijuna kuna godišnje (očekivanja ministra Grčića, prikaz na donjoj slici) postiglo povećanje troškova od cca 150 milijuna kuna u prvom od dva navedena slučaja, odnosno 300 miliona kuna u drugom slučaju. Mi smo, umjesto za 8.000 čistačica (za koje je naznačena ušteda od 300 milijuna kuna) uzeli u proračun proizvoljno procijenjeni ekvivalent od 6.000 računovodstvenih radnika. Razlog ovoj proizvoljnoj aproksimaciji je nepostojanje odgovarajućeg proračuna "uštede"  za čistačice.  




5. ZAKLJUČAK   Ili je vladina ideja o outsourcingu računovodstvenih radnika pogrešna (što je manje vjerovatno), ili je ovaj rad potpuni promašaj. Obzirom da ovo područje autoru nije dovoljno poznato, (svrha teksta, nije dati gotovo riješenje, već potaknuti inicijativu i predložiti moguće smjernice) visina razlike je izazvala nedoumicu. Možda je, neočekivana razlika nastala radi nedozvoljenog previda? Možda stoga članak ne bi ni trebalo staviti na sajt? 

Ipak je bolje (hrabro) prihvatiti kritiku radi učinjene pogreške, nego ne objaviti tekst. Bar su razmotrene dileme i putevi koji mogu pomoći pri budućoj ozbiljnijoj analizi. U svakom slučaju, potaknuta je inicijativa i predložena određena faktografija koja može biti korisna pri daljem rješavanju problema.

U toku razrade ovog teksta ideja je bila tražiti riješenje kojim bi se očekivana ušteda postigla bez ousourcinga. Put je trebao biti u iznalaženju razine povečanja produktivnosti računovodstvenih radnika kako bi njihov smanjeni broj pokrio sve postojeće poslove. Dakle trebalo je iznaći smanjeni broj računovodstvenih radnika koji bi ostali u školama, i radili isti posao, uz postizanje očekivane uštede. Drugim riječima trebalo je izračunati broj škola koje će voditi jedan računovodstveni radnik (umijesto danas: jedan radnik = jedna škola). Ovo bi se postiglo nezapošljavanjem novih radnika nakon odlaska u penziju postojećih. Smanjeni broj radnika bi se kompezirao preraspodjelom njihovih poslova na postojeće radnike. Tako bi jedan radnik, uz neizmijenjenu plaću vodio dvije ili tri škole.

Produktivnost računovodstvenog radnika bi se povećala prema uputama dobijenim projektom koji bi financirala EU. Projekt bi obuhvaProduktivnost računovodstvenog radnika bi se povećala prema uputama dobijenim projektom koji bi financirala EU. Projekt bi obuhvaćao izobrazbu administartivnog osoblja škole u razumijevanju ekonomije i knjigovodstva, te razne oblike poboljšanja organizacije računovodstva škole (recimo: računovodstvo je za stranke dostupno ponedeljkom, srijedom i petkom od 9 do 11 sati, ili bilo koja potvrda se zatraži ispunjavanjem posebnog preddefiniranog obrasca ubaćenog u sandučić na vratima ureda, a prediže se preksutra od 9 do 11 sati).

No sve navedeno nema smisla jer po rezultatu koji smo dobili, outsourcovani postojeći radnik bi bio veći trošak nego sada. Stoga, dok se ova dilema ne raščisti, nema razloga raditi bilo kakav proračun u ovom smijeru.

Obzirom da je dobijeni rezultat krajnje neočekivan, molimo za sugestija kako bi isto ispravili. E-mail i telefonski broj su na sajtu. Unaprijed hvala. Eventualni previd koji je učinjen ne dozvoljava autoru sakrivanje iza naziva organizacije. Stoga tekst mora i potpisati.

Zoran Svete